Notes

Prvog puta kada sam ga vidjela u tom kaficu znala sam da za mene nece biti samo prolaznik.I tako je.On je meni mnogo vise od toga dok sam ja njemu samo prolaznica,strankinja i vjerujte nije ni malo lako posmatrati sa strane i htjeti mu reci da je citav moj svijet smjesten u boji njegovih plavih ociju,da je njegov glas za mene najljepsa moguca pjesma,da samo na njega mislim pred spavanje vec mjesecima,da ga cesto sanjam,ali ne mogu..Znam,svjesna sam da nikada nista nece biti,jer ja sam ipak za njega premlada,6 godina je puno..On odrastao 22. godine,a ja samo 16..Oko njega su sve zgodne cure.Jednom sam mu se slucajno javila i on je prvi poceo sa smajlima,i ako je to bilo samo nekoliko porukica.On je poslednji poslao poruku : :P i ja nisam nista vise htjela.Drugarice mi govore da smo se mogli jos dopisivati,da mu se javim,ali,ako on to ne zeli zasto ja da ga smaram?Poslije toga kazu,pa nisi pokusala kako da znas?A ja opet da nemam hrabrosti.Neki dan su nam se jednom sreli pogledi i sada mi je u glavi.Ne znam dal je to bilo slucajno ili sta :(( Kad ga vidim da je pijan kazem da je presladak.Ne zelim da me drzi za ruku ne prestano i svaki sekund govori sreco,ljubavi,volim te.Zelim da budemo prijatelji,brat i sestra,ljubavnici i sve moguce.Da se posvadjamo,pa onda slatko pomirimo..Znam previse sanjarim..Moracu ga zaboraviti i krenuti dalje :( Sta da radimmmmmmmmmm?