Notes

U konkretnom slučaju primjenjuje se odredba ZTD-a („Narodne novine" br. 113/93 a ne Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine" br. 118/03), jer se ovaj Zakon primjenjuje od 1. siječnja 2004. (čl. 326 toga Zakona), a pravni odnos iz kojeg spor proizlazi nastao je prije toga, u razdoblju od rujna 1998. do siječnja 1999.

Pž-5692/05-4

Iz navedene odredbe Zakona o trgovačkim društvima koja je bila na snazi u vrijeme kada prema navodima tužbe tuženik nije vodio poslove urednog i savjesnog gospodarstvenika proizlazi da se na konkretan slučaj ne može primijeniti odredba članka 252. stavak 5. Zakona o trgovačkim društvima na temelju koje vjerovnici društva mogu postaviti zahtjev za naknadu štete protiv članova uprave, ako svoja potraživanja ne mogu podmiriti od društva, ako član uprave grubo povrijedi pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. Naime, iz sadržaja (tadašnje) odredbe članka 430. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima proizlazi da vjerovnik nema pravo zahtijevati naknadu štete protiv članova uprave društva s ograničenom odgovornošću, ako su oni povrijedili dužnost da vode poslove urednog i savjesnog gospodarstvenika.

Pž-7860/04-3

Dakle, kako je šteta nastala prije Novele ZTD-a iz 2003. godine, za razliku od odredaba koje uređuju odgovornost članova uprave dioničkog društva, vjerovnicima društva s ograničenom odgovornošću uskraćena je aktivna legitimacija tražiti naknadu štete od članova uprave zbog toga što tražbinu ne mogu namiriti od samog društva.

Pž-4588/05-4

Iz navedene odredbe Zakona o trgovačkim društvima koja je bila na snazi u vrijeme kada prema navodima u spisu tuženik nije vodio poslove s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, proizlazi da se na konkretan slučaj ne može primijeniti odredba čl. 252. st. 5. Zakona o trgovačkim društvima na temelju koje vjerovnici društva mogu postaviti zahtjev za naknadu štete protiv članova uprave ako svoja potraživanja ne mogu podmiriti od društva, ako član uprave grubo povrijedi pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

Pž-7968/04-3

Iz navedenih razloga na radnje poduzete tijekom 1999. godine sud prvog stupnja nije mogao primijeniti Novelu Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 118/03), jer ta Novela nije bila na snazi.

Pž-4581/05-3

Iz navedene odredbe ZTD-a koja je bila na snazi u vrijeme kada prema tužiteljevim navodima drugotuženik i trećetuženica nisu vodili poslove s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, proizlazi da se na konkretan slučaj ne može primijeniti odredba članka 252. stavak 5. ZTD-a.

Pž-383/05-4

Iz navedene odredbe ZTD-a koja je bila na snazi u vrijeme kada prema navodima u spisu tuženik nije vodio poslove s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, proizlazi da se na konkretan slučaj ne može primijeniti odredba članka 252. stavak 5. ZTD-a. Ovo zato što iz sadržaja i smisla odredbe članka 430. ZTD-a proizlazi kako od članova uprave društva s ograničenom odgovornošću, naknadu štete može zahtijevati samo to društvo. Odredba članka 430. stavka 5. ZTD-a, prema kojoj se član uprave ne oslobađa odgovornosti time što je djelovao po odluci članova društva, ako je naknada štete usmjerena na namirenje vjerovnika društva, ne daje aktivnu legitimaciju vjerovnicima društva zahtijevati naknadu štete, već samo društvu koje mora podmiriti vjerovnike, a naknadu ima pravo ostvariti od svog člana uprave.

Pž-6237/05-3

Odredbom čl. 430. st. 1. ZTD-a, bilo je propisano da članovi uprave društva s ograničenom odgovornošću moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu, uz odgovarajuću primjenu odredbe čl. 252. ZTD-a. Ta je zakonska odredba (čl. 252. st. 5.) uređivala odgovornost članova uprave dioničkog društva za štetu vjerovnicima društva, ako oni svoje tražbine ne mogu namiriti od društva. Iz navedene odredbe ZTD-a, koja je bila na snazi u vrijeme kada tuženica navodno nije vodila poslove s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, proizlazi da se na konkretan slučaj ne može primijeniti odredba čl. 252. st. 5. ZTD-a. Ovo zato što iz sadržaja i smisla odredbe čl. 430. ZTD-a, proizlazi kako od članova uprave društva s ograničenom odgovornošću, naknadu štete može zahtijevati samo to društvo. Odredba čl. 430. st. 5. ZTD-a, prema kojoj se član uprave ne oslobađa odgovornosti time što je djelovao po odluci članova društva, ako je naknada štete usmjerena na namirenje vjerovnika društva, ne daje aktivnu legitimaciju vjerovnicima društva zahtijevati naknadu štete, već samo društvu koje mora podmiriti vjerovnike, a ono ima pravo naknadu ostvariti od svog člana uprave.

Pž-2808/05-4

Slijedom navedenog, kako je u ovoj pravnoj stvari odnos odgovornosti za štetu nastao tijekom 2002. godine, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev, Dakle, kako se odredba o odgovornosti članova uprave društva s ograničenom odgovornošću, ne može primijeniti na pravni odnos koji je nastao 2002. godine, jer takva odgovornost članova uprave društva s ograničenom odgovornošću nije bila predviđena u zakonu sve do 1. siječnja 2004. godine.

Pž-5453/05-3

U ovoj pravnoj stvari imaju su primijeniti odredbe ZTD-a prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 118/03). Ovo zbog toga što obveza za naknadu štete nastaje u trenutku nastajanja štetnog događaja tako da prema tom trenutku treba utvrđivati i limit te obveze. Tužitelju je šteta nastala tijekom 1997. godine.

Pž-2775/06-3

Slijedom činjenica na kojima tužitelj utemeljuje odgovornost tuženika za štetu, prvostupanjski sud nije ni trebao utvrđivati činjenicu je li tuženik grubo povrijedio svoje dužnosti vodeći poslove navedenog društva kao njegov direktor. Ovo stoga što vjerovnici društva s ograničenom odgovornošću niti ne mogu zahtijevati naknadu štete od člana uprave kad svoja potraživanja nisu uspjeli naplatiti od samog društva. Odredba članka 430. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, koji se prema trenutku nastajanja štetnog događaja predmetno primjenjuje) glasi. „Članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva. Ovdje se na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 252. ovog Zakona.“ Iz navedene odredbe ne proizlazi kako se odredba članka 252. tog Zakona, koja u stavku 5. uređuje odgovornost članova uprave dioničkog društva za štetu vjerovnicima društva ako svoja potraživanja ne mogu namiriti od samog dioničkog društva, na odgovarajući način primjenjuje i na odgovornost članova uprave društva s ograničenom odgovornošću vjerovnicima, ako oni grubo povrijede dužnost da primjene pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika. Ovo stoga što iz sadržaja i smisla odredaba članka 430. Zakona o trgovačkim društvima proizlazi kako od članova uprave društva s ograničenom odgovornošću nema pravo zahtijevati naknadu štete nitko osim samog društva. Odredba stavka 5. toga članka, prema kojoj se član uprave ne oslobađa odgovornosti s time što je djelovao po odluci članova društva, ako je naknada štete potrebna za to da se podmire vjerovnici društva, ne daje aktivnu legitimaciju vjerovnicima društva zahtijevati naknadu štete, već opet samom društvu koje mora podmiriti vjerovnike, a naknadu za to ima pravo ostvariti od svoga člana uprave.

Pž-3026/05-3

Dakle, neosnovano se žalitelj u žalbi poziva na odredbu čl. 252. ZTD-a u pogledu odgovornosti članova uprave društva s ograničenom odgovornošću, jer se predmetna odredba ne može primijeniti na pravni odnos koji je nastao 2000. godine, odnosno po tvrdnjama iz tužbe 2002. godine, jer takva odgovornost članova uprave društva s ograničenom odgovornošću nije bila predviđena u zakonu sve do 1. siječnja 2004. godine.

Pž-5930/05-3