Bilo je davno, prije nekih 10 000 godina. U malenom gradu pokraj rijeke "RedWat" iz koje je tekla "crvena voda" zivjela je nlada djevojka po imenu Ema. Svima je uvijek bila cudna. Nitko ju nije razumio, cesto je provodila vrijeme pokraj RedWat-a, svima je to bilo cudo, nije imala roditelje, zivjela je u domu, radnici doma tvrde kako su ju pronasli pokraj slapova rijeke iz koje tece crvena voda. Ema nije mnogo govorila, a radnici kazu kako se nocu budi i izgovara recenicu: "Lahry Drov Themsi Rof Kelah Sarum". Nitko nije znao sto to znaci. Ema je preminula u svojoj 15-oj godini. Nakon nekih 50 godina, u gradicu nedaleko od toga zivjela je 15-godisnjakonja po imenu Lulycia. Obozqvala je avanture i istrazivati parnaormalno. Jednog dana iskopala je knjigu po nazivu " Lahry Drov Themsi Rof Kelah Sarum". Naziv joj je bio jako zanimljiv, iako nije znala sto to znaci. Pocela je citati kjigu. Saznala je nesto o Emi i RedWat-u. Jednog dana je sa deckom krenula tamo. Vidjeli su vodu, ali je Lulycia shvatila da iza slapova RedWata postoji nekakva vrata. Kako je bila ovisnica o adrenalinu odlucila je uci i vidjeti sto ce pronaci. Decko ju je pokusao odgovoriti od toga ali nike uspio. Lulycia je nakon dugo vremena napokon izasla. Njen decko je umro' od brige. Kad je izasla nije vise bila nasmijana Lul, iz ociju joj je tama isijavala, bilo je nevjerojatno. Nije ni jednu rijec progovorila dok nisu dosli do doma, a zatim je decko rekao: "Vidimo se sutra ljubavi?", a ona je sablasnim glasom odgovorila: "Lahry Drov Themsi Rof Kelah Sarum". Decko bije znao sto to znaci, ali mu je bilo poznato, nakon nekoga vremena se sijetio da je to naziv knjige koju je Lul pronasla. Sijetio se i sto mu je Lul pricala o toj knizi, ali recenica koja ga je najvise zabrinjavala bila je: "Tko pronadje moju knjigu, pronaci ce moju grobnicu, tko udje u moju grobnicu osjetit ce bol". Nije znao sto bi to zadnje trebalo znaciti, ali znao je da nije dobro, otisuao je do Lul, vrata su bila zakljucana. Nije mogao uci, a iz kuce su se culi sablasni vriskovi, bio je zabrinut za njezine roditelje. Nekako je uspio probiti vrata. Vidio je krv po cijeloj kuci i Lul kako lebdi izgovarajuci nam jako dobro poznatu recenicu. Sve je bilo kao u nekom hororcu. Njen decko joj je istrgnuo knjigu iz ruke te pobjegao. Cijelu noc je citao i saznao da se Emino prokletstvo ponictava kupanjem u RedWatu. Znao je da je nemoguce odvesti Lul do RedWata dok je u ovakvome stanju, pa je odlucio dovesti RedWat k' njoj. Napunio je u boce vodu iz RedWata i dotracao u Lul-inu kucu te ju prolio tom vodom. Ali...dok je on to citao nije procitao upozorenje koje je pisalo malenim slovima: "Okupaj se u crvenoj vodi, moju ponisti ti kletvu, odreci se zivota, budi slobodna dusa koja putuje svijetom". Kada je shvatio da je Lul mrtva odnio ju je u Eminu grobnicu. Vratio se i shvatio da je za spas njenih roditelja. Nakon sto je shvatio sto se sve dogodilo odlucio je procitati cijelu knjigu. Zadnja recenica knjige: "Ti koji procitah moju knjigu, na propast si osuden, idi u moju grobnicu i pronadji sto ce te spasiti i vjeruj mi, nece biti lako, ali znaj da ovo ne moze uspjeti shvatko." Otisao je u grubinicu. Nije znao sto radi, nije bio ni svjestan sto se dogada. Oko njega su letjele duse, a samo je jedna bila plava, vesela, carobna, samo je jedna bila Lul. Nitko zapravo ne zna sto se s njim i Lul dogodilo, ali znamo da je Emina dusa zauvjek unistena kao i grobnica i knjiga. Grobnica ha? Just another story of Lasaray's story.
Ludacha*-*
