Nekad se znalo “znanje je moć”. Sada nije tako. Sada je ko koga poznaje, gdje ko ima vezu, ko se kako snađe. Ne spominje se šta ko zna i koju vještinu posjeduje. Nekada su ljudi od poštovanja bili profesor, učitelj, inženjer, … a sada kontroverzni biznismen, tv lice, pjevaljka, … Riječi moral, znanje i kultura kao da su staroslovenske i kao da su skoro izgubile upotrebnu vrijednost. Ranije je podmićivanje prvo bilo velika sramota, a onda i nelegalno, a danas se to vodi pod stavku „snašao sam se“ ili „umije čovjek“. An ženeral, to je i majka izreke „ne pitajte me kako sam zaradio prvi milion“. Ranije smo iz škola nosili znanje koliko i neki drugi sa fakultetima u nekim drugim državama a sada smo svedeni na sadržaje tabloida i glupih TV programa. Ranije su na konkursu zapošljavali one koji najviše znaju a sada poslušni partijski vojnici koji ne umiju ništa da urade bolje od svog šefa dobiaju dobre pozicije. A sve je počelo prije nešto više više od 30 godina, nošenjem jagnjadi, jaja i jabuka profesorima za odličan uspjeh. Vrlo brzo je došlo i do naplaćivanja polaganja ispita i na ozbiljnim fakultetima. A danas sinovi tih koji su nosili profesoru 300 eura u bombonjeri liječe, sude, rukovode službama i na kraju - državom. I odjednom je sve postalo roba. Tome treba da dodamo i ozbiljan udar na kulturu uvođenjem u meinstrim muzike i mentaliteta magistrale i „Braće Babajića“, Cece, Cane, Jane itd... Sjetit će se stariji da se takva muzika mogla čuti samo u autobusima, povremeno i dozirano, kao šala i vic u programu koji je nedeljom na radiju vodio Minimaks. U početku zafrkancija na račun drusnih pjevaljki sa magistrale, pričaju, kasnije je „Tup-tupu“ osvježilo posrnuli seksualni život, a nedugo zatim počelo je da donosi i solidan džeparac. Kada liječeni roker sa Pinka ukapira moć dno-dna muzike, igranka se seli iz patos u Bundes ligu. A to je mnogo odgovaralo režimu oformljenom oko one krilatice „Niko ne sme da vas bije“. Jer, podsjetimo se, poznati poljski sociolog odavno je konstatovao: „Ko kontroliše kulturu jednog naroda, on vlada njime.“ A oni koji nisu nasjeli na serviranu kulturu,tei koji su možda mogli da utiču na istu ...mahom nisu mogli da se snađu pa su van zemlje. A Mediji , oni su već posebna priča...Ranije si imao državnu televiziju i par republičkih kanala koji su na tako malo UREĐENOG prostora nudili puno više negoli stotine današnjih domaćih (EX-Yu) TV kanala. Satima možeš „šaltati“ po izborniku TV programa dok napipkaš nešto kvalitetno...I gle čuda sav taj šund uredno plaćaš. Jako teško ili nikako smo u prilici gledati, slušati, ili čitati medij koji nama ljudima približava nauku, umjetnost i kulturu. Tek ponekada u TV programu naletiš na neku zabavnu, ilustrativnu i poučnu emisiju i to uglavnom u repriznom programu „bilvaktile“ nekog boljeg vremena ... Nažalost i takve emisije sa 20 i 30 godina kašnjenja u aktuelnosti bolje su od većine dostupnih promašaja. Tabloidizacijom svega u raznim medijskim programima zaglupljuje se glasačko tijelo, dovodeći im nivo interesovanja i znanja na nivo ovce čime se olakšava raznim čobanima da budu u državnom vrhu i da vuku državu ka ambisu. Dakle počelo je. Kontrarevolucija protiv neznanja, nekulture, nepoštenja... Želimo da vjerujemo da sve nije propast kako se čini te da će ljudi početi boriti se svako sa svog stanovišta , te će svojim primjerom pokazati bunt i budućim pokoljenjima ostaviti lijep primjer uzevši dobru knjigu. Želimo da vjerujemo da će sat vremena čitanja dobrog štiva i slušanja dobre muzike brisati cjelodnevni uticaj izloženosti TV Pinku i Grand muzici. Ako već djeca imaju 300 kanala na raspolaganju barem ih dozirajte , limitirajte ili uslovite kvalitetnijim izvorom informacija. Potrudimo se svi da svojoj djeci odškrinemo vrata povrataku u svijet pravih vanvremenskih vrijednosti. Dakle da rezimiramo. U poplavi šunda, rijalitija, čudnih TV lica još uvijek imate šansu da popravite i spasite što se spasiti da. Vratimo svi moć u svoje ruke , vratimo znanje sebi , podarimo ga našim budućim pokolenjima, kako bi bili moćni ljudi. Za svu zaraženu djecu šundom ipak postoji svijetla tačka na kraju tunela koju im mi kao roditelji trebamo pokazati . Samo tako možemo imati nadu će se generacije izliječiti od bolesti neznanja, te da će se okrenuti pravim vrijednostima i ostati u ovoj zemlji kad porastu. DAJMO SVE OD SEBE
