Notes

Imam 19 god. i nedavno sam ušao u vezu s curom u koju sam dugo zaljubljen (ima 17 god.).Prije nje sam imao jednu vezicu,znači po prvi put ja osjećam ljubav prema nekoj curi tj.njoj.Bilo je tu svega,puno ljubomornih osoba i s jedne i s druge strane,neke cure su mi svašta pričale o njoj,same laži,nisam im vjerovao naravno jer znam kakva je cura i da im je jedini cilj ne dopustiti da budemo skupa.Mnoge su mi se nabacivale iz škole,ali ja sam ih morao odbiti (na pristojan način) jer sam zaljubljen u drugu (moju sadašnju curu).Njoj je to sve bilo previše i kad smo se konačno upoznali,umjesto da sve lijepo krene da budemo skupa,ne,ona mi kaže kako ne možemo biti skupa,da nam neće to dopustit,bilo je i meni teško,ali smo uspjeli preći preko svega,svih laži i ušli smo u vezu (prvi sam joj dečko).Sad se ponovno pojavljuju problemi,mislim ne znam jesu li ikada i prestali.Govore joj da ju varam,da sam spavao ne znam ni ja s kime sve ne,da je ne volim,da je jadnica.Pa ja sam lud više,sve bi ih prebio,ali sve su cure nažalost.Jučer me nazvala i rekla da se moramo naći hitno.Zabrinuo sam se jer joj je glas podrhtavao,odmah mi je ispričala sve šta su joj te cure govorile i to bez podizana glasa,bez agresije,ali uz plač,jecanje,toliko da je pala na pod,meni su isto krenule suze,što zbog nje,što zbog ovog jebenog života što nam ne daju da budemo sretni,što zbog toga jer joj ne mogu objasniti da je to sve laž.Na kraju je samo rekla:"Žao mi je,nismo ni trebali pokušavati,ovo je sada previše bolno i ne znam kako ću to izdržati,najbolje je da prekinemo".Ta rečenica mi odzvanja u glavi cijeli dan i noć,pijem,živčan sam,ne znam šta da radim,ne znam.Ja ne znam kako ću bez nje živjeti,mislio sam da preko ljeta pobjegnemo negdje samo nas dvoje.,ne znam.Ona je tako krhka,nježna ,preosjećajna,nikome ništa nažao nije napravila,a šta oni njoj rade.