Notes

Znaci,idem u 8. razred,i vec dvije godine trpim vrijedanja i prijetnje (ljudi kazu da sam popularna,zbog lajkova na fejsu i takvih stvari,ali ja se ne smatram takvom). I ta vrijedanja su tipa: droljo,kurvatino,jadna si,ruzna,glupa,unistavas tudu srecu,ubi se..Prijetnje su tipa: Docekat cu te negdje i zaklat. Ubit cu te. I uglavnom,prijetnje smrcu. A ja nisam tolko jaka da se nosim sa svime time,jer uz to imam jos hrpu problema. To vrijedanje je preslo svaku mjeru vise. Stvarno ne mogu vise. Posto je to vrijedanje na asku,ne mogu znat tko to pise,osim ako prijavim policiji ili tako nesto. Ali,s druge strane,nije samo na asku,nego me uzasno vrijedaju i izmisljaju takve grozne stvari o meni,ali mi se nitko ne usudi rec u facu,makar uvijek saznam..Placem svaku noc. Danas su nastavnica i ravnatelj saznali za to,nastavnica me je okrivila da uvijek ima drame samnom,posto cesto placem. Pa oprostite,jel sam ja kriva sto sam unistena. Morala sam joj pokazat sto mi sve pisu i bila je iznenadena. Molim vas,nemojte mi govorit da ga obrisem,jer vec jesam,niti da se ne obazirem ili tako nesto. Jer ne mogu se ne obazirat,tesko je. I makar sam ga obrisala,isto je,jer znam kakvo ljudi imaju misljenje o meni..Stvarno nisam takva. Rezala sam se,nikad prije nisam ovak jako ko sad. Trgam se ziva da sakrijem od roditelja. Frendovi znaju,i ta vijest se brzo siri. Znam da nisam trebala to radit. Sigurna sam da nece proc mjesec dana,posto je bas jako. I nije to sve samo zbog vrijedanja,da ne mislite da me to tolko dira. Mislim da zasluzujem tu bol. Imam puno frendova kojima je stalo do mene,koji su plakali pred menom kad su vidjeli ruku. Al jednostavno,kolko god imala ljudi koji me vole i koji su uvijek uz mene,ne mogu zaboravit sve ove probleme koje imam. Postala sam tolko ocajna da trazim pomoc od puno ljudi,na puno stranica..Pozelim nekad sve rec nekoj nastavnici. Mami i tati ne zelim,kolko god su predobri prema meni i kolko god bi mi pomogli,ne zelim. Jel sam ja ovo zasluzila sa 14 godina? Jel normalno da si to sve radim,da tolko placem i patim sa 14 godina? Nitko ne razumije kak mi je ustvari,nitko ne zna kak je to kad svaku noc zaspes u suzama. Znam da nisam savrsena,nitko nije. Znam da puno grijesim i da sam grozna,al ljudski je grijesit. I mozete vi mislit da sam ja luda,bolesna i takve stvari,al ne mozete razumijet. Pomisljam na samoubojstvo nekad. Osoba sam koja svi frendovi znaju po tome kolko puno jedne i kolko puno moze pojest,a ja vec 2 dana nisam nist normalno jela,osim nekih kroasana. Uopce ne mogu. Smrsavila sam 1kilu. Ne mogu se kontrolirat vise,to rezanje,plakanje,sve.. Fali mi sve staro,stara ja,stari zivot,staro sve.............