Notes

Dragi dnevnice,
(djeluje mi poprilicno klise zapoceti ovaj tekst sa "dragi dnevnice", ali tako bar rade u filmovima. Smislit cu nesto bolje, ali za sada nek' bude bas tako, klise - "dragi dnevnice".)
Nikad nisam bio tip osobe koja pise dnevnik, iako sam u svakom datom trenutku posjedovao bar tri rokovnika koja sam namjeravao koristiti bas u tu svrhu. Sjecam se prvog pravog dnevnika koji sam dobio za sedmi rodjendan od starije rodice. Imao je bravu, kljucic, i korice sa Spider-Manom. Ukratko, sve sto bi dnevnik trebao da ima. Na prvoj stranici, rodica mi je napisala posvetu. To mi je uvijek djelovalo smijesno, kao da je narusila moju privatnost - zar moj dnevik ne bi trebao biti nesto zasticeno, gdje samo ja smijem da pisem?
Presao sam preko toga i poceo pisati svoj dnevnik. U svom uzbudjenju - a bio sam uzbudjen, jer dnevnik je nesto za zrele i odrasle - poceo sam pitati o svemu sto mi je palo na pamet. Kada imas sedam godina, to se uglavnom svodi na to ko je rekao neku ruznu rijec u skoli, ili ko je dosao u goste, ili kako je moj pas zarezao na mene, pa ga sada mrzim. Ovo uzbudjenje i polet trajali su svega pet dana, nakon cega sam dnevnik ostavio na policu za knjige, na kojoj je narednih nekoliko mjeseci skupljao prasinu.
Sljedeci put kad sam ga uzela u ruke, bio sam mnogo zreliji - krenuo sam u drugi razred - pa sam se postidio svog nevjestog pisanja. Iskinuo sam tih nekoliko stranica, zguzvao ih i gurnuo na dno kante za smece. Tako je zavrsio moj prvi pokusaj pisanja dnevnika. Nakon jos nekoliko neuspjelih pokusaja, koji su se pridruzili prvom na smetlistu, zakljucio sam da to jednostavno nije za mene.
Dakle, nikad nisam bio tip osobe koji pise dnevnike.
Osim toga, bio sam djecak, a dnevnici su bili za curice. Za djecake su bili fudbal i video igrice, pa sam se drzao toga. Ali ta podjela sada djeluje toliko glupom, jer svako ima pricu koju zeli da isprica, kakve veze ima kojeg smo spola?
Koja je onda moja prica? Zasto sam odlucio sada da pocnem pisati dnevnik? Nisam siguran da znam odgovor na to pitanje. Mozda jer zelim poboljsati svoje sposobnosti pisanja. Ili se nadam da cu ovako lakse razvrstati misli. Mozda i upoznati samog sebe bolje. Mislim da mi je samo potreban neko kome mogu pricati o svemu sto mi padne na pamet, a ponekad je jedina osoba kojoj mozes nesto reci sam ti.
I tako, pokusat cu jos jednom.
Procitao sam negdje da smo "zarobljeni nasom mogucnosti da ucinimo bilo sta u zivotu", i to mi je ostalo u mislima od tada.