Notes

Autor romana Bijeg, Milutin Cihlar Nehajev, je jedan od najznačajnijih predstavnika književnosti hrvatske moderne, a sam roman je najbolji roman tog razdoblja. Nehajev je bio hrvatski književnik i novinar, a pisao je romane, pripovijesti, drame i novele. Bijeg je defabulativni roman. To znači da je novijeg vijeka, psihološki, realistički, socijalni sa mnogo ustaljenog oblika i nove književne forme. Modernistička obilježja u ovom romanu su: kompozicija u kojoj se ne poštuje kronološki slijed, pripovjedač je subjektivan, tema je potraga za identitetom, unutarnji monolog ...

Naslov djela simbolizira bijeg od svakodnevnih problema tj. bijeg od života. Glavni lik, Đuro Andrijašević, je uz pomoć alkohola pokušao bježati. On jadikuje nad svojim životom jer se ne smije dopisivati sa Verom, svojom djevojkom, dok ne položi profesorski ispit. Razlog nemogućnosti dopisivanja sa Verom je upravo to što nije završio profesorski studij, te bez tog studija neće ju moći uzdržavati. Đuro je bio siromašan. Srećom, dobio je posao u Senju. Plaća mu nije bila velika, ali je imao dovoljno za osnovne životne potrepštine, te obilaske kafića. S vremenom mu je bilo sve teže preživljavati sa njegovom plaćom, te nije mogao vrijeme provoditi opijajući se. Na kraju je ostao bez posla, te je saznao da se njegova Vera udala za drugoga.

Njegov život je trebao izgledati sasvim drugačije. Trebao je biti u braku sa Verom, biti profesor, te osigurati sebi sigurnu egzistenciju. Đuro je bio daroviti intelektualac, ali se nije mogao snaći u konkretnim društvenim prilikama, te je naginjao depresiji. Bio je neodlučan, prihvaćao je tradicionalne formalnosti, školske i građanske, dijelom i vjerske, ali kao moderni intelektualac nije mogao slušati propovijedi. Da je bio odlučan, položio bi ispit bez odgađanja i vjenčao se sa Verom. Za takvo njegovo stanje je kriva njegova prva ljubav, Zora. Ona je par dana nakon što je njihova ljubav procvala, otišla. Đuro ju je proklinjao, te joj poslao pismo puno bijesa.

Da je Đuro autodestruktivni pesimist i depresivac potvrđuju nam sljedeći citati: „Gadan, tužan bio je moj život. A tko je kriv? Mislio sam o tom - i nisam riješio zagonetke.“ , „Ne znam, ne znam. Samo ćutim: valja svršiti. Valja pobjeći do kraja - uteći iz toga života gadnoga, sramotnoga.“ , „Bježao sam i od sebe, ne hoteći vidjeti kako propadam; opijajući se, samo čekajući konac.“

Đuro Andrijašević nije literarni lik jednog razdoblja i stila, te njegove karakterne osobine možemo pronaći i u svojoj okolini. Mislim da će uvijek biti, te da je bilo ljudi kao što je Đuro. U današnjem svijetu također je teško osigurati sebi sigurnu egzistenciju. Neodlučni ljudi popuste pred životom, te se prepuste raznim opijatima. Kada shvate da nemaju više novca za opijate, često pristaju na sve da bi došli do novca. U jednom trenutku shvate u što su se pretvorili, da su mogli imati sve, ali sad nemaju ništa. U tim trenutcima im dolaze misli o samoubojstvu, te na kraju to i učine. Baš kao i Đuro.