Notes

Crni mačak djelo je poznatog američkog književnika Edgara Allana Poea. On je pisao u razdoblju američkog romantizma. Bio je pobornik ''čiste umjetnosti'' i simbolizma, što se jasno može vidjeti u priloženom ulomku s početka već imenovane kratke priče.

Pripovjedač, koji je ujedno i glavni junak djela, po prirodi je jako volio životinje. Ipak, najveći mu je mezimac bio Pluton – mačak crne dlake. U početku je njihovo prijateljstvo bilo skladno, puno ljubavi i međusobne igre. No, „uspješnim djelovanjem Demona Pića” pripovjedač sve više postaje žrtvom alkohola što se vidi po njegovom osornom ponašanju. Sukladno s tim, njegov se odnos prema kućnim ljubimcima mijenja. „Iz dana u dan postajao sam sve zlovoljniji, sve razdražljiviji, sve bezobzirniji prema osjećajima drugih. (...) Dakako da su i moji mezimci imali priliku da osjete promjenu u mojem raspoloženju. Ne samo da sam ih sada zanemarivao, nego sam ih i zlostavljao.”
Plutona je u početku štedio, ali je i on s vremenom postao žrtva nasilja. Iz ovoga mogu primijetiti da se pisac u prikazivanju njihovog odnosa koristio gradacijom. Svjestan svoje okrutnosti i ovisnosti u koju se upušta, pripovjedač shvaća i to kako nije dovoljno jak da ju pobijedi. Zato kaže: „Ali moja me bolest shrvala – jer kakva je bolest ravna alkoholu? – te je na kraju krajeva i Pluton, koji je sad stario i dosljedno postajao donekle mrzovoljan – čak i Pluton počeo na sebi osjećati posljedice mojega lošega raspoloženja.”
Uloga simbola u tekstu (Demon Pića, Alkohol, ime Pluton) je da nagovijeste mogući i očiti ishod ulomka, ali i djela u cijelosti. Naime, riječ Pluton u astrologiji predstavlja destruktivnu, nasilnu energiju, a druge dvije riječi jasnog značenja dobivaju na važnosti samim time što su napisane velikim početnim slovom. Također daju tmurni ton ulomku koji nagovještava nepovoljne događaje.
Priča je prožeta naturalističkim opisima, mistikom, a i obilježjima prave kriminalističke priče. Upravo se zato Poe smatra začetnikom kriminalističkih romana. Takve vrste svojom su misterioznošću oduvijek privlačile ljude te nisu gubile na popularnosti - kako nekada, tako i danas.

Ovaj ulomak otvara brojne teme: alkoholizam, okrutnost, praznovjerje... Pročitavši ga, samo sam potvrdila već postojeće vlastito mišljenje o svemu tome. Praznovjerje je po meni samo izlika pojedinaca za nedaće koje im se, kao i svima, događaju. Nadalje, mislim da alkohol nikada nije mogao niti će donijeti išta dobro. Svatko je krojač svoje sudbine te si ne smijemo dopustiti da nam takvi propusti ukvare život i okrenu ga za 360 stupnjeva.