Notes

Jedan od najvećih i najznačajnijih hrvatskih književnika, te predstavnika hrvatske moderne, Miroslav Krleža, u svojoj je psihološkoj drami „Gospoda Glembajevi“, sužavanjem vremena i prostora, usmjerio pozornost publike na odnose među likovima i njihova psihološka proživljavanja. Svoju je dramu podijelio na tri čina i time ukazao na klasičnu dramsku strukturu spomenute drame. Ponuđeni odlomak dio je drugog čina koji je gotovo cijeli posvećen odnosu oca i sina, te sukobu unutar samoga Leonea.

U drugom činu, kada između oca i sina započinje dugo odgađani obračun, otkrivaju se sve dobro skrivene obiteljske tajne. Leone Glembay, slikar, intelektualac, čovjek visokih moralnih načela, ali i „otpadnik“ od obitelji, glavni je pokretač radnje. On razotkriva sve zlo i nepravdu u obitelji, a njegov otac Ignjat Glembay nastoji sve prikriti i negirati. Ipak, saznanje da ga žena, barunica Castelli, vara, dotuće Ignjata, te se on upušta u grub sukob sa sinom u kojem se otkriva prava slika njihovog odnosa. „Glembay: Možeš li ti razgovarati sa mnom samo dvije minute kao prijatelj? Leone: ...ja naime mislim, ljudi ili su prijatelji ili nisu! A na dvije minute ne može se biti prijateljem.“ Ovdje je jasno kako se među njima ne osjeća rodbinska ljubav, a njihov odnos je zahladio otkad Leone nastoji prikriti sve ono glembajevsko u sebi. Leone je zapravo imao neusporedivo bolji odnos s majkom jer optužujući oca za smrt svoje majke on nam pokazue svu svoju mržnju prema ocu.

Barunica Castelli, materijalistička i koristoljubiva osoba bez emocija i morala, teško uspijeva skriti sve svoje preljube. Njezin posinak u prepirci s doktorom Silbebrantom otkriva njihovu tajnu vezu. Silbebrant je dugogodišnji baruničin ispovjednik i ljubavnik, svećenik i obiteljski pravni savjetnik, a uza sve to on je i dio ove napete drame kao jedan od uzroka sukoba Leonea i starog Glembaya. Međutim, on nije bio jedini ljubavnik barunice Castelli. Leonovo priznanje da je i on sam kao student bio njezin ljubavnik dovodi do animalnog nastupa bijesa starog Glembaya koji udarcem obara svog sina Leonea koji mu uzvrača provociranjem, što povrijedi njegovog oca. Tragičan završetak čina praćen je naletom oluje, a ovaj sukob oca i sina vrhunac je Krležinog dramskog umijeća. Taj sukob zapravo je Leoneov obračun s glembajevštinom u sebi, stoga nam postaje jasno kako Leonom, unatoč njegovoj senzibilnosti i naobrazbi, dominira glembajevksa krv.

Osnovni pokretač glembajevskog svijeta – novac, raspliće ovu vrlo zapteljanu dramsku radnju. Saznanjem da je bankrotom Glembajevih poduzeća i sama osiromašena, barunica u svom bijesu ulazi u sukob s Leoneom u kojem prevlada glembajevska narav te ju on ubije. Takvo razrješenje drame zatvara krug dobro skrivanog glembajevskog kriminaliteta, a slika ugleda glembajevih se raspada prikazujući pad Glembajevih.

Prikazujući uspon i pad Glembajevih, koji su potekli od međimurskih seljaka, a zločinima, prijevarama i ženidbama popeli se na vrh društevene ljestvice i postali zagrebačka gospoda, Krleža ukazuje na slom tadašnje vladajuće Austro-Ugarske Monarhije. Isto tako ova drama ima svevremensku ulogu jer onako kako su nekada živjeli Glembajevi, danas takvu priču proživljavaju mnogi ljudi koji su na nepravedan način postigli što su htjeli jer tajne, kako nam je Krleža poručio, mogu uništiti ljude iznutra onoliko koliko se zbog njihovih tajni ruši i uništava svijet oko njih.