Notes

Autor romana Patnje mladog Werthera, Johann Wolfgang Goethe najveći je i najsvestraniji predstavnik novije njemačke književnosti. Ozbiljnije prihvaća romantičke ideje pod utjecajem pjesnika i filozofa Herdera. Goethe uz Friedricha Schilera staje na čelo grupe mladih revolucionara pod imenom Sturm und Drang, koji se bore protiv konvencija i francuskog klasicizma,a njeguju i narodnu pjesmu.
Patnje mladog Werthera epistolarni je roman pisan u prvom licu. Takvim načinom pisanja kroz Wertherova intimna pisma detaljno upoznajemo njegovu osobnost, dok o karakterima ostalih likova saznajemo samo ono što nam Werther o njima spomene. Naime Werther svoje osjećaje i raspoloženja veže uz opise prirode ; „Cijelu mi je dušu obuzela čudesna radost,poput ovog proljetnog jutra koje uživam punim srcem (...) radujem se što žvim u ovome kraju,koji kao da je stvoren za duše kao što je moja.“ Tako se može zaključiti da je pisac i glavni junak dijela usko povezan sa prirodom, na način da u njoj traži bjeg od samoće, slobodu od konvencija građanskog društva, te inspiraciju za svoju veliku strast za slikarstvo : „Sjeo sam na neki plug i s mnogo volje izradio olovkom portret braće,a uz njih sam na istoj slici nacrtao i obližnji plot, vrata neke suše i nekoliko kotača razasutih uokolo. Radio sam sat vremena i napravio dobro komponiran crtež. To me je učvrstilo u odluci da se u umjetničkom radu strogo držim prirode.“ Duboka povezanost sa prirodom oćituje se i u vjerovanju da je nešto savršeno poput prirode samo Bog mogao oblikovati: „Kad osjetim kako mi je srcu blisko treperenje jednog malog svijeta među vlatima tih bezbrojnih, neobjašnjivih, crvića i mušica ja osjećam prisutvost Svevišnjeg.“
Wertherova pisma upućena su njegovom prijatelju Wilhemu i Lotinom zaručniku/suprugu Albertu, u kojima mu je najčešća tema isrena ljubav prema Lotti. Lik Alberta nije negativan lik unatoć što je zapreka iskrenoj ljubavi, a njegova staloženost i racionalnost upučuju da je i karakterna suprotnost Wertheru. Unatoć upozorenjima okoline, Werther se odmah zaljubljuje u Lottu, a kako radnja dalje odmiće pada u sve teže stanje ovisnosti i žudnje za nedostižnom ljubavi. U to vrijeme sve češće se javljaju i pomisli na smrt. Wertherovu smrt teško je podnjela Lotta. Njen lik je oličenje ženstvenosti, odanosti i požrtvovnosti. Isto tako Lotta je pronašla način kako se pomiriti sa životom kakav jest, dok Werther to nije mogao. Njegova lutanja, bjeg u prirodu i bol kojoj nema ljeka karateristični su za doba romantizma, a smrt je samo linija manjeg otpora.
Kao produkt stoljetnog zatomljivanja osjećaja i emocionalnog svijeta koje je nosio racionalan pogled na svijet, zaključujem da je ondašnje društvo žudilo za iskrenim i emocionalnom romanom. Danas su ljudi jednako žrtve svoje emocionalnosti, te smo upravo zato najveći potrošaći antidepresiva. Smatram da neispunjen život nas često dovodi do ruba u kojem svojom snagom uništavamo sami sebe.