Notes

Gustave Flaubert jedan je od najpoznatijih predstavnika francuskog realizma. Njegovo najpoznatije djelo je roman Gospođa Bovary. Realizam je pravac koji se u europskoj književnosti javlja 1830. i traje do 1870. Karakteriziraju ga detaljni opisi prostora i likova, prikaz društva i sveznajući pripovjedač. Dominantna književna vrsta je roman kojemu odgovara uloga "zrcala stvarnosti".

Glavni lik djela je Ema Bovary, mlada žena iz francuske provincije kronično nezadovoljna vlastitim životom. Čitajući ljubavne romane još kao djevojčica izgradila je potpuno iskrivljenu sliku o svijetu i ljubavi. To je počela shvaćati nakon što se mlada udala za liječničkog pomoćnika Charlesa. Postala je obična domaćica uz prosječnog muža. Iako je Charles voli i u materijalnom smislu uspjeva zadovoljiti njezine neskromne potrebe, Emi nedostaje ljubavi i romantike. Neprestalno pokušava zavesti i šarmirati svog supruga no on, sramežljiv po prirodi, ostaje ravnodušan. Zato Ema vrijeme provodi razmišljajući o prošlosti. Svoj brak smatra pogreškom što opisuje rečenicom "Bože moj, zašto sam se udala". Pita se bi li možda našla boljeg supruga i bi li je život odveo u velegrad, daleko od doasdne provincije. Uvjerena je kako zasigurno zaslužuje više od onoga što ima. Njezina čežnja za visinama, odnosno želja za ulogom boljom od one koju joj je sudbina namijenila poznata je kao bovarizam.
Kako bi što bolje prikazao Emino unutarnje stanje, pisac ga opisuje jednakom preciznošću kao i njezin vanjski izgled te prostore. Zato je djelo okarakterizirano kao najbolji roman psihološkog realizma. Sam Flaubert je izjavio kako umjetnik u svojim djelima mora biti poput Boga u svemiru - svugdje prisutan a nigdje vidljiv. To možemo protumačiti kao piščevu ulogu svjedoka vremena. Njegova je zadaća vjerno opisati mjesto radnje i društvene prilike ali , u ovom slučaju, i unutarnja proživljavanja glavne junakinje. Tipizacija likova je također prisutna. Emu Bovary možemo odrediti kao tip nezadovoljne provincijalke. Kompozicijske su faze izostavljene kako bi se što bolje dočaralo jednolično protjecanje života.

Iako je u romanu prikazana pojedinačna sudbina, danas je teško pronaći čovjeka koji se , barem djelomično, ne može identificirati sa glavnom junakinjom. U ljudskoj je prirodi shvaćanja kako zaslužujemo najbolje, ili barem bolje od postojećeg. Pitanje je samo koliko smo daleko spremni ići i što smo sve spremni napraviti da dobijemo ono što mislimo da nam pripada. Ipak, roman nas upozorava da uspjeh nije zagarantiran i da bismo se, prije no što išta poduzmemo, trebali zapitati zaslužujemo li uopće i ovo što imamo.