Notes

Renesansni komediograf Marin Držić, poznat i pod nadimkom Vidra rođen je u dubrovačkoj pučkoj obitelji. Kao što je tipično za razdoblje renesanse piše djela na narodnom jeziku, uzor pronalazi u antičkim piscima i čovjeka stavlja u središte radnje. Najpoznatiji je po svojim djelima „Dundo Maroje“, „Skup“ i „Novela od Stanca“. U djelima često prikazuje dubrovačku sredinu i preko likova svoje stavove.

Djelo Dundo Maroje, po književnom rodu je drama,a po vrsti komedija, pisana u pet činova u prozi, sadrži dva prologa od kojih je za razumijevanje djela posebno važan prolog negromanta Dugog Nosa. On objašnjava postanak ljudi nahvao i nazbilj te njihovo miješanje. Ljudi nahvao su zli, pokvareni i nesposobni ljudi,a nazbilj su plemeniti, sposobni i snalažljivi ljudi koji znaju okrenuti sreću u svoju korist. Postupno u djelu saznajemo kako su zapravo, suprotno od očekivanja, gospodari ljudi nahvao a sluge ljudi nazbilj. Komedija je pisana na štokavskom narječju 16. Stoljeća, česti su talijanski izrazi(fate largo – odmaknite se) i latinske poslovice.

Pomet je sluga Uga Tudešaka. Ugo je zaljubljen u kurtizanu Lauru te ju pokušava osvojiti poklonima i skupim stvarima, on je primjer ljudi nahvao. Suprotno od njega Pomet Laurinu sluškinju Petrunjelu polako osvaja narodnim poslovicama i lijepim riječima. On pomaže svom gospodaru jer će imati koristi od toga. Ako Laura bude s Ugom, on će moći biti sa Petrunjelom.

Radnja se odvija u Rimu u 16. Stoljeću. Budući da je djelo renesansna komedija ima sva obilježja tog razdoblja: uzor je antički, pojedinac je u središtu a tema je svjetovna i bliska svakodnevici. U djelu se mogu vidjeti tipične renesansne antiteze mlado – staro, gospodari - sluge, i motivi novca i sreće. I danas je u književnim djelima čest motiv novca i njegovog utjecaja na život i našu sreću, često se postavlja pitanje je li novac stvarno toliko bitan koliko mnogi misle.

Pomet je u djelu prikazan kao optimističan i snalažljiv čovjek. U ulomku koji prikazuje Pometov monolog, on je prikazan pravim renesansnim čovjekom. Smatra da nije sve u novcima, moći i slavi, jer te stvari ne znače uvijek sreću: „ Nije ga imat dinar, er vidim mnoge s dinarmi potištene…“ , već treba biti snalažljiv i prilagoditi se okolnostima, te onda kasnije uživati: „ Trijeba je bit pacijent i ugoditi zlu bremenu, da se pak dobro brijeme uživa.“ To je zapravo Pometova životna filozofija, da samo mudar i domišljat čovjek može iskoristiti svaku priliku da pobijedi nesposobne, odnosno samo takav pojedinac može okrenuti sreću(Fortunu) u svoju korist. On nije učen čovjek iako se tako pokušava prikazati govoreći razne latinske poslovice koje vrlo često izgovara krivo(triunfus caesarinus), ali je inteligentan i mudar te zna kako okrenuti stvari u svoju korist. Pometove osobine nisu jasno navedene u djelu već o njima saznajemo i njegovih monologa i postupaka. On je zapravo taj koji čini većinu zapleta,jer svojom sposobnošću da prilagodi razne situacije svojim potrebama, određuje u kojem će smjeru radnja ići.

Djelo je i danas aktualno upravo zbog Pometova razmišljanja. Danas također ljudi žele uživati i jednostavno biti sretni, podnose loše dane jer znaju da će nakon njih sigurno doći prilika za uživanje. Zanimljivo je čitati djelo zbog autorova posebnog razvijanja radnje, ne znamo što možemo očekivati, a budući da je djelo komedija uvijek nas može nasmijati.